PRIČE S TERENA: Praćenjem kontakata i prekidanjem lanca prenosa protiv COVID-19
PRIČE S TERENA: Praćenjem kontakata i prekidanjem lanca prenosa protiv COVID-19
Objavljeno: 10.09.2020 ; Ažurirano: 10.09.2020

Iza svakog broja koji vidimo u dnevnim izvještajima o COVID-19 epidemiološkoj situaciji stoje stvarni ljudi, a njihova imena, kontakte i dijelom životne sudbine kad je u pitanju Kanton Sarajevo najbolje poznaju zdravstveni profesionalci Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo koji su svakodnevno u kontaktu s oboljelim i njihovim kontaktima i koji uz ostale zdravstvene profesionalce širom FBiH predano rade na kontroli infekcije COVID-19.

“Svaki pozitivan slučaj u Kantonu Sarajevo dolazi u našu bazu, s imenom i prezimenom, nakon čega ih kontaktiramo, popunjavamo ‘Upitnik za epidemiološko ispitivanje COVID-19’ u koji se unose svi podaci o oboljelom, trenutnoj kliničkoj slici, kao i evidentiraju njegovi najbliži kontakti u istom domaćinstvu”, govori nam na početku viša medicinska sestra Anika Šandrk koja radi na vođenju baze podataka i informatičkoj obradi dok sanitarno ekološka tehničarka Dženana Mulaosmanović i medicinska sestra-tehničar Asja Đulić telefonski kontaktiraju svakog oboljelog iz baze kako bi popunile upitnike potrebnim podacima. 

Upitnici se proslijeđuju u Ministarstvo zdravstva KS i Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove i izdaju se rješenja o samoizolaciji na 14 dana za oboljelog i članove njegovog domaćinstva čiju provedbu kontrolira policija. Podaci o drugim kontaktima koje eventualno navedu proslijeđuju se i epidemiolozima Zavoda koji dalje utvrđuju prirodu kontakta, osoba se upućuje na javljanje svom ljekaru i u skladu s dobijenim podacima epidemiolog eventualno preporučuje samoizolaciju.

“Radi se o vrlo važnom ali i obimnom poslu. S obzirom da kontakti osoba iz centralne baze, nerijetko nisu ažurirani tako da uz samo kontaktiranje veliki posao često predstavlja i samo nalaženje njihovih brojeva, nekada nisu na istoj adresi, nekada se ne javljaju, a popunjavanje upitnika je neophodno radi određivanja samoizolacije”, kaže nam Asja Đulić koja je na trenutnu poziciju preraspoređena iz radne jedinice za socijalnu medicnu s organizacijom zdravstva:

“S obzirom na obim posla, svi smo od početka angažovani na podršci epidemiološkoj službi kako bi rad na kontroli COVID-19 bio što efikasniji jer u ovom poslu je svaki čovjek bitan”, govori nam i pokazuje pune fascikle sa stotinama popunjenih upitnika i podataka o svakom od oboljelih.

U kratkoj pauzi između poziva i prikupljanja kontakata, Dženana Mulaosmanović potcrtava kako je iza svakog broja ime i prezime, a iza svakog imena i prezimena u bazi stvarna životna priča, i da u svemu veliku ulogu igra ‘ljudski faktor’:

“Kada pozovemo, ne znamo kakva će nam se osoba javiti s druge strane, ni u kakvom je trenutno zdravstvenom stanju. Najčešće su susretljivi, ali ima i slučajeva kada neki budu i neugodni, ili su jednostavno u tom momentu neraspoloženi za razgovor, ali se i s tim trebamo nositi i uz poštivanje svakog pacijenta doći do potrebnih podataka”, kaže nam Dženana.

Cilj je da isti dan pozovu sve one čija su se imena tog jutra našla u bazi pozitivno testiranih u protekla 24 sata kako bi svi blagovremeno mogli dobiti rješenje:

“Kada je bilo povećanje broja zaraženih, znali smo imati i više od 100 poziva dnevno. Nakon takvih dana, jednostavno nismo imale više snage da govorimo, dođemo kući i samo šutimo...”.

Od početka avgusta, u ovom poslu kao i na drugim zadacima u Zavodu za javno zdravstvo od velike pomoći su i dva studenta završne godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu Amer Tahirović i Hamza Jatić te bachelor fizioterapije Belmin Šljivo koji su prošli obuku i angažirani kroz podršku Svjetske zdravstvene organizacije u saradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Federacije BiH i Federalnim ministarstvom zdravstva. Kroz spomenuti projekat obučeno je i angažirano 19 ‘contact tracera’ koji će biti pomoć službama za epidemiologiju pri kantonalnim zavodima za javno zdravstvo prema procjenjenim potrebama.

“Kada je sve počelo, željeli smo pomoći i kolega Hamza i ja javili smo se nekolicini zdravstvenih ustanova i stavili se na raspolaganje da pomognemo na bilo koji način, i javili su nam se iz Zavoda gdje već neko vrijeme volontiramo, a kolega Belmin nam se priključio nešto kasnije. U julu smo prošli obuku koja nam je pomogla da se možemo još aktivnije uključiti i od početka avgusta radimo na praćenju kontakata, ‘contact tracingu’, i kroz ovo iskustvo možemo reći da se epidemiologija čini mnogo zanimljivijom nego nam je izgledala tokom studiranja”, objašnjava nam Amer Tahirović, a kolega Hamza  sličnog je mišljenja:

“Na fakultetu je ono što učimo o epidemiologiji teoretski, analiziramo i izučavamo neke ranije slučajeve na osnovu podataka, ali za razliku od ostalih grana nemamo ‘pravi slučaj’, ne možemo znati kako epidemija izgleda u praksi”, dodaje Hamza, a obojica smatraju kako će ovo iskustvo vrlo vjerovatno uticati na neke od njihovih daljnjih izbora:

“Imamo priliku da smo u momentu najveće pandemije angažovani na podršci službi za epidemiologiju, i da ‘iz prve ruke’ vidimo koliki je značaj epidemiologije u takvim situacijama”.

Da je angažman izazovan smatra i Belmin Šljivo koji je također zadovoljan što je dobio priliku pomoći u radu na kontroli i suzbijanju COVID-19:

“Doprinos svakoga je bitan. Imamo podršku i u Zavodu smo dobro prihvaćeni, dobijamo i obavljamo zadatke, učimo i svi skupa doprinosimo svako na svoj način – kroz kontaktiranje, pomoć u pronalaženju kontakt brojeva s obzirom da su postojeći kontakti nerijetko neažurirani, kontaktiramo nekada i druge službe, domove zdravlja, porodične ljekare, policiju…”, kaže nam Belmin.

“Radimo na identifikaciji i praćenju kontakata sumnjivih i potvrđenih slučajeva, prikupljanju i obradi podataka o slučajevima i kontaktima, uz ugovor o povjerljivosti podataka radimo na bazama, pratimo i analiziramo kontakte po kućama i po prostornoj raspoređenosti, načine širenja, lokalnu transmisiju, porodične klastere…, i čitav niz drugih parametara...”, kažu, dodajući kako kroz angažman i uz zadatke u Zavodu, rade i na prikupljanju podataka za studiju na federalnom nivou:

“Nakon osnovnog prikupljanja podataka, kontaktiramo porodice u kojima je jedna osoba pozitivna, i ukoliko žele učestvovati uz prvi dan, zovemo ih još sedmi te 14., i 28. dan od pozitivnog testa kada je većina već izašla iz samoizolacije, bilježimo razvoj bolesti, da li se neko od drugih ukućana ili kontakata razbolio, i sve unosimo u bazu”, pojašnjavaju Amer, Hamza i Belmin koji se nadaju da će i dalje imati priliku da koriste stečena znanja i iskustva.

Za aktivnosti na identifikaciji sumnjivih slučajeva i praćenju kontakata kao i za uspostavljanje javnozdravstvenih mjera i epidemioloških preporuka adekvatni podaci su iznimno bitni:

“U epidemiologiji je važno imati tačne i blagovremene podatke, jer ako nemate tačne podatke – vi možete donijeti pogrešne odluke”, kaže šefica Službe za epidemiologiju u ZZJZ KS prim.dr.sci. Aida Pitić, specijalista epidemiolog. 

“Važno je imati standardizirane podatke, i uz direktni rad s oboljelima, pronalaženja kontakata i prekidanja lanca prijenosa, imati i sve podatke na osnovu kojih se određuje stepen epidemioloških mjera i preporuka, od osnovnog nivoa koji podrazumijeva distancu, nošenje maski, pranje ruku i higijenu, pa prema dodatnim mjerama u skladu sa trenutnom epidemiološkom situacijom”, pojašnjava prim.dr.sci. Pitić dodajući da je uz sve aktivnosti na kontroli infekcije i sprečavanju prijenosa upravo pridržavanje mjera kod stanovništva doprinijelo smanjenju broja slučajeva u Kantonu Sarajevo nakon što je prethodno zabilježen nagli porast. Potcrtava važnost blagovremene samoizolacije kao administrativne mjere koja se donosi s ciljem prekidanja širenja virusa.

“Kada se pozitivna osoba stavi u kućnu izolaciju, s njom se u izolaciju stavljaju i članovi porodice koji se uglavnom ne testiraju bez pojave simptoma, ali svaki je slučaj zaseban, svakom pacijentu se pristupa individualno”, kaže prim.dr.sci. Pitić dodajući kako je tokom kućne samoizolacije bitno da se pozitivna osoba što više u skladu s mogućnostima distancira od ostalih članova domaćinstva:


“Ukoliko je moguće treba da što više boravi u zasebnoj prostoriji, da se ne zadržava u zajedničkim prostorijama, da se dezinficira kupatilo nakon upotrebe, da ukućani ne ulaze odmah poslije njega u kupatilo i druge prostore, izbjegavati druženja s ukućanima i okupljanja pred TV-om ili na drugi način, da obroke u trpezariji ne obavlja skupa s ostalim ukućanima...”. 


Kad su u pitanju kontakti COVID pozitivnih osoba koje oni navedu, ocjenjuje se vrsta kontakta i upućuje na javljanje  ljekaru i preporučuje mu se da se preventivno samoizolira i ne kontaktira s drugim  osobama. U tom slučaju u samoizolaciju ide samo kontakt, ali ne i njegovi članovi porodice, a ukoliko se pojave simptomi i u slučaju pozitivnog testa pokreće se ranije opisana procedura. U posljednje vrijeme, dodaje prim.dr.sci. Pitić, sve češće COVID pozitivne osobe sami o tome obavještavaju one koji su s njima bili u bližem kontaktu i upućuju ih da se jave svom ljekaru što je korisno i ubrzava čitav proces. 

Direktorica Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo prof. dr. med. sci. Aida Pilav ističe kako je angažman svakog pojedinca u ovoj instituciji doprinio da se širenje infekcije održi pod kontrolom kao i da se zaustavi rast broja slučajeva koji se dogodio u avgustu nakon što je uvezen veći broj slučajeva.

“Na samom početku svi su se aktivno uključili i sve raspoložive resurse i osoblje stavili smo u funkciju borbe protiv COVID-19. Znali smo već tada da nas čeka obiman posao, imali smo gusto naseljen kanton, aerodrom, ambasade, institucije…, i sve je trebalo održati pod kontrolom što je plod ogromnog rada i truda, a ne tek puke slučajnosti ili sreće”.